Do Rodića…naklon do poda

March 11, 2012

Vrijeme je da pričamo o pozitivnim vrijednostima. Da slavimo i promičemo vrijedno, i dobro.

Dalmacijo zemljo…kroz povist ća resiš i more i poje… trudima i znojem iznili te didi

Naša klapa je bježala od pjesama o Dalmaciji.  Iskreni u tome da današnje novo skladane pisme o Dalmaciji opisuju naš zavičaj kao skupinu dokoličara  ili su jednostavno prepatetične, držalo nas nesklonim takvim pjesmama.

Ipak, riječi stihova Branka Slivara i glazba Pere Kozomare, pogodili su nas ravno u sridu. Prepoznali smo u njima priče naših starih i pjesmu smo odmah doživjeli kao himnu, kao zavit vrlinama koje su nas održale na ovoj zemlji.

Pjesma je na festivalu i pred publikom doživjela potpuni uspjeh. Dobila je svojom emocijom čak i ljude sa sjevera Hrvatske. Puno je tome pridonio TV spot koji je napravio Matko Petrić.

Zajedno s redateljem tražili smo pravu priču za našu pjesmu OD ZIPKE DO KRIŽA. Pjesma je to o našim didovima i babama, precima, vridnim ljudima.

Dalmacija nije nastala na plandovanju i ležanju u ladu sa bevandom u ruci. Tražili smo nešto što će svih taknuti u srce.

Poznanstvo jednog od članova klape s obitelji pok. Aleksandra Stasenka, redatelja dokumentaraca o Dalmaciji krajem 60 i početkom 70 tih godina, bilo je presudno za odabir video materijala.

Sugestivne, surove snimke, svjedočenja o vremenu kojeg slabo pamtimo ili više ni ne poznajemo, “izbilo nas je iz postola“. Odmah smo znali da je to komplement pjesmi od Zipke do križa.

U spotu su korišteni kadrovi filmova: Put (1976), Lov (1979), Žene(1977). Ovim je na neki način dana počast iznimnom dokumentarnom opusu pok. redatelja.

Priča koju su ispričali članovi nekoliko obitelji iz zaseoka Rodić, bila je najpotresnija, nevjerojatna. Radi se o herojskom predanju, trudu i vještini.

Ljudi iz 5 obitelji tog zaseoka su dali jako težak zavit i rič, da će kroz neprohodan teren, visoko u planinu, kroz kamene kuke i grote dovesti put do kuća, gdje su ostali njihovi roditelji.

Golim rukama, čistom snagom dubili su put 7 godina, put u živom kamenu. Put dug 4,5 kilometara. Put kojeg današnji ljudi teško mogu napraviti.

Reakcije obitelji i brojnih poklonika spota bile su jako emotivne.

Mnogi su u kadrovima tog spota prepoznali priče svojih predaka. Takva nas je iskrenost i istina spojila i sprijateljila s Rodićima.

Danas smo bili njihovi gosti u Rodićima.  Jedan od domaćina bio je Poljički knez Petar Rodić. Svima onima koji poznaju povijest i značaj Poljičke republike, draga je tradicija koju poljičani i danas čuvaju.

Mate Rodić, naš glavni domaćin, sin jednog od aktera dokumentarnog filma PUT, bio je vrlo emotivan u evociranju uspomena na svog pok. oca, stričeve i sve vrijedne Rodiće.

U razgovoru s njim i Knezom saznali smo više o povijesti tog kraja, o načinu života, poljoprivredi, kulturi, ekonomskoj moći…

Bio je to jedan od onih lijepih susreta, u kojem smo samo slušali i upijali tuđe riječi.

Naravno, da smo se morali probiti do Rodića, doći na samo mjesto, cilj do kojeg vodi taj put. Put kojim mogu proći samo najopremljenija terenska vozila, i to s iskusnim vozačima. Put od 4,5 kilometara kojim se vozi 25 minuta.

Nije to bilo ugodno putovanje. Bili smo šokirani time gdje uopće trasa može proći, nesvjesni pojma truda i muke koja je to mogla stvorit. Zadivljeni, posramljeni zbog lagodnog života kakvog danas svi mi uživamo, tih nekoliko sati vratili smo se na ishodište.

Ovdje je Dalmacija počela i opstala. Ovo su vrijednosti koje treba čuvati. Sada još bolje razumijemo riječi stihova u pjesmi Od zipke do križa. Prekrasno i dirljivo iskustvo.

Domaćini su nas ugostili, najeli i napili; zajedno smo zapivali, razgledali mikro lokalitet na koju su nas doveli. Obećali smo se jedni drugima za novo druženje na istom mjestu; mjestu gdje čovik ima vrimena za čovika, gdje čoviku ne biži vrime iz ruku, gdje je mir i surova ljepota.