Musikantenstadl - Arena Pula 2015

June 28, 2015

Klapa Cambi - gost i domaćin na Austrijskom glazbenom show-u Musikantenstadl - održanom u Pulskoj Areni 27.06.2015

Iz pulske Arene uživo je emitiran Musikantenstadl, najveći i najpopularniji zabavni televizijski show na tržištima njemačkog govornog područja. Putem nacionalnih televizija ORF, ARD und SF odnosno emitivnih tržišta njemačkog govornog područja uživo se u trajanju od 120 minuta u prime timeu prenosi u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj. Osim publike u Areni, show je u prosjeku pratilo više od 7 milijuna gledatelja ispred malih ekrana.

Kao jedini domaći izvođač nastupila je klapa Cambi iz Kaštel Kambelovca, što je na neki način i velika počast.

Musikantenstadl zabavlja publiku već više od 30 godina uspješnom kombinacijom međunarodne zabavne glazbe, šlagera, popularne klasične glazbe, narodne glazbe i limene glazbe, kao i „small talka“, skečeva. Svake godine gostuje u četiri različita grada, od toga je jedno uvijek silvestarsko izdanje.

Show u Puli uživo je pratilo oko 5000 stranih gostiju kako na generalnoj probi, tako i na samom prijenosu uživo, a pred malim ekranima višemilijunska publika. Naravno u show su bile uvrštene i slike Pule, Istre i Hrvatske. Između ostalima nastupili su „narodni Rock´n´Roller“ Andreas Gabalier, Umberto Tozzi, Johnny Logan & Olaf Berger, duo Amigos, njemački duo Fantasy, sestre Sigrid & Marina, talijanska skupina The Italian Tenors, švicarka Monique, Zillertaler Haderlumpen, Die Jungen Thierseer, Patrick Lindner, Rex Quintett, boy band Cappuccinos i puno drugih. Našoj publici će možda ipak biti poznatiji Umberto Tozzi i pobjednik Eurovizije Johnny Logan. Nastupili su i pulski gladijatori, pulske mažoretkinje, a narodne nošnje prezentirao je KUD Uljanik.

Voditelj Show-a Andy Borg osobno nam je prišao i izrazio svoj interes i zadovoljstvo zbog naše pjesme, stila.
Gostovanje u Puli najavljuje se već cijelu godinu kako u stranom tisku, tako i u prethodnim izdanjima „Musikantenstadla“. Tržišna medijska vrijednost ove promocijske ofenzive novčano se ne može niti izraziti.

AKO TAKO TRIBA BIT - Klapa Cambi

June 28, 2015

Priča o nesretnoj ljubavi koju je klapa Cambi (K. Kambelovac) opjevala u pjesmi  ‘Ako tako triba bit’ s kojom će se predstaviti na Splitskom festivalu, dobila je plesnu interpretaciju uz pomoć solista baleta splitskog HNK.Posebno pripremljenom koreografijom Remus Dimache, Albina Rahmatullina, Marino Jakovčević i Katarina Vučetić dočarali su snagu potrebnu da se u ljubavi nakon dugo vremena krene iznova.

Za spot je zaslužan prijatelj i suradnik klape Matko Petrić koji je za Cambi režirao i spotove za pjesme ‘Od zipke do križa’ i ‘Do pobjede’.

Stihove i glazbu pjesme ‘Ako tako triba bit’ potpisuje Matko Šimac, a aranžman Eduard Botrić. Ista ekipa kreativaca radila je i na pjesmi ‘Kriva karta’.

- Vjerujem u ovu pjesmu jer nije pisana namjenski nego čisto iz duše i vjerujem da će publika to prepoznati, kazao je Šimac te pohvalio novog tenora klape Cambi Duju Stanišića na izvrsnoj interpretaciji.

Duje se klapi pridružio prije nekoliko mjeseci skupa sa kolegama Božidarom Klišmanićem i Markom Tomasovićem, a ‘Ako triba bit’ prva mu je pjesma u kojoj se solistički istaknuo i ispunio sva očekivanja.


- ‘Ako tako triba bit’ može se simbolički povezati s nekom snagom, odlukom, da se neke stvari prekinu, a druge ponovno pokrenu. Tako je i za klapu Cambi, kao i s Feniksom, ovo nam je četvrta postava u nizu, ali u kontinuitetu. Želimo s ovom pjesmom izaći neopterećeni nagradama, ali na način koji će se dojmiti publike. Eduard Botrić je prava picajzla, kako se to kaže po splitski, sve do zadnjeg detalja mora biti čista perfekcija. Ja uistinu uživam doma slušati ovu pjesmu i ne sumnjam da će se svidjeti i publici, kazao je Hrvoje Lozančić iz klape Cambi.

Za našega Hajduka

August 28, 2014

COCIN POSLJEDNJI POZDRAV HAJDUKU I DALMACIJI

Dalmatinskom puku

Pokojni, neprežaljeni tenor Vinko Coce, koji je u cijelom svom opusu pjevao i opjevao Dalmaciju i Hajduka, pred kraj svojih snaga započeo je projekt pjesme DALMATINSKOM PUKU, u suradnji s klapom Cambi iz Kaštel Kambelovca.


Emotivna je to i oproštajna poruka Vinka Coce prema svome Hajduku i Dalmaciji. Pjesma je jednako tužna koliko i gorda. Uhu slušatelja je jasan oproštajni trenutak koji vlada tom pjesmom. Barba Vinkov pozdrav domaćem svitu.

Nepunih godinu dana nakon njegove smrti, klapa Cambi je odlučila objaviti pjesmu. Nakon što je svojom pjesmom odala počast i hvalu i na pogrebu legendarnog Coce, trebalo je dovršit pjesmu. Bit će to prva ali nažalost i zadnja zajednička pjesma. Nadamo se da će ova oda Hajduku biti dobar poticaj na uzvratnoj utakmici protiv Dnjipra. A svakako je želimo na tribinama, na svim mjestima gdje se slavi naša Dalmacija i Hajduk.

Autor pjesme, glazbe i teksta je Mugdeir Mugi Tutić, autori Aranžmana: Remi Kazinotti i Vinko Didović.

Mugdeir Mugi Tutić:

S pokojnim Vinkom, veže me puno uspomena, prijateljskih, poslovnih i umjetničkih projekata. Teško je reć koliko mi nedostaje njegova dobrohotnost. Njemu u spomen ove godine organizirao sam i festival novih skladbi “SLAVUJI KAMERLENGA VINKO COCE TROGIR 2014.”. Ovu pjesmu Vinko je počeo raditi s klapom Cambi, na izmaku svojih snaga. Bilo je to zadnje što je otpivao u studiju. Obzirom na temu pjesme, i način pjevanja…čini mi se kao da je znao da je ovo oproštaj. U isto vrijeme za mene je pjesma i tužna i ponosita.

Eduard Šegota – tenor klape Cambi iz Kaštel Kambelovca:

Bilo je veliko zadovoljstvo ali i na kraju i velika tuga surađivati na ovom projektu s Vinkom Cocom. Vinko Coce je bio tenor kojem smo se svi toliko divili, od kojeg smo kao klapski pivači puno naučili, s kojim smo i toliko ljepih trenutaka na sceni i izvan nje doživjeli. Sa sjetom i ponosom pjevati ću ovu pjesmu.

Stihovi pjesme vrlo su jednostavni, ali i jasni. Ništa nije dovoljno dobro za iskazati počast i ljubav prema svome Hajduku i Dalmaciji.

Tija san ti napisati pismu

Al su neke falile mi riči

Tija san te staviti u sliku

Al su neke falile piture

Evala ti dalmatinski puče

Pozdrav tebi s Poljuda Hajduče

Našem moru, glebu i škoju

Bože čuvaj Dalmaciju moju

Tija san te u kamenu isklesati

Al su vište falile mi ruke

Evala ti dalmatinski puče

Pozdrav tebi s Poljuda Hajduče

Našem moru, glebu i škoju

Bože čuvaj Dalmaciju moju

U srcu Njemačke s mislima na Cocu, Hajduka i Dalmaciju

February 18, 2014

Dalmacija je zapivala iz sveg glasa u srcu Njemačke na svojoj tradicionalnoj 5. Dalmatinskoj noći koja je održana u Esslingenu nadomak Stuttgarta.

Prekrasna dvorana Neckarforum za ovu je prigodu bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Napunili su je Dalmatinci i njihovi gosti iz cijele Njemačke.

A kako i nebi kada su im iz domovine na feštu stigli njihovi slavuji klapa Cambi iz Kaštel Kambelovca, Lidija Bačić sve poznatija mlada glazbena zvijezda i Antonija Blaće, simpatićna RTL-ova voditeljica.


U zanimljivom kulturnom i glazbenom programu sve je odisalo Dalmacijom, njezinim rivama,kaletama i konobama koje su sa velikog ekrane dvorane “Neckarforuma” budile nostalgiju za rodnim krajem i pozivale goste da ih i narednog ljeta posjete.
A petog rođendana slavljenika “Dice Dalmacije” zavičajne i humanitarne udruge Dalmatinaca i njihovih prijatelja iz Stuttgarta prisjetio se na bini i njihov predsjednik Željko Grljušić, koji je zajedno sa svojim kolegama do sada pomogao brojne humanitarne akcije u Hrvatskoj, a posebno potrebitima iz udruge Mir- Rudine u Kaštelima, koja nudi smještaj i rehabilitaciju za djecu, mladež i odrasle) s intelektualnim teškoćama (mentalna retardacija) i pridruženim oštećenjima.

Hajduk pobjedio Mandžukića

Dalmatinci i njihovi prijatelji u Stuttgartu najavili su i nove akcije pomoći za humanitarnu udrugu “Osmijeh” iz Vrgorca, koja pomaže djeci sa Downovim sindromom i raznim drugim motoričkim poteškoćama.
Dalmatincima je u goste došao i generalni konzul iz Stuttgarta, Slavko Novokmet, koji je posebno naglasio značaj njihove humanosti i povezivanja iseljenišva i Hrvatske.

A za dobru atmosferu u zabavnom dijelu velike dalmatinske fešte u Njemačkoj pobrinule su se domaće glazbene zvijezde. Plesao se Linđo i Ražanac u izvedbi folklorne skupine “Tomislav” iz Hrvatske katoličke misije Stuttgart, dok su članice zbora “Salve angeli” iz Sindelfingena u znak sjećanja na prerano preminulog dalmatinskog slavuja Vinka Cocu otpjevale pjesmu “Daleko je srce”.
Zanimljivo je da je i sam Coce bio jedan od gostiju proteklih Dalmatinskih večeri u Stuttgartu. Dobar ugođaj Dalmacije potrajao je u Neckarforumu do jutarnjih sati , pa se pjevalo, nazdravljalo Dalmaciji i Lipoj našoj ; uživalo u dalmatinskoj spizi: marendi, uštipcima , pašticadi a i lipim vinima.
U cijeloj dalmatinskoj priči u Njemačkoj nisu zaboravljeni ni splitski Bili. Hajdukov dres je na aukciji dostigao cijenu veću od dresa Marija Mandžukića, trenutno najpopularnijeg hrvatskog nogometaša u Njemačkoj. Ali kad su Dalmatinci u pitanju ne daju oni da nitko pobjedi njihova Hajduka ni u zemlji snova. Takvo je to dalmatinsko i hajdučko domoljubno srce i svit koji prkosi vrimenu, tuđini i daljini.

Klapa Cambi u Schönbrunn-u. 67. Hrvatski Bal u Beču

February 18, 2014

25.01.2014 Klapa Cambi iz Kaštel Kambelovca, imala je veliku čast i zadovoljstvo gostovati, nastupati na tradicionalnom Hrvatskom Balu u Beču. Bal je održan u Parkhotelu Shoenbrunn, smještenom tik uz svjetski poznat dvorac, sinonim za Bečke balove.

Nastup je bio satkan isključivo od Acapela izvedbi u trajanju od sat vremena. Godila nam je pozornost koju su nam pružili domaćini,  gosti bala. S druge strane ostali smo jako iznenađeni s polovičnom uspješnošću nastupa. Govorim o tome koliko je naš zadatak da utažimo želje publike  za našim pjesmama bio uspješan. Nastup je bio prekratak, ali satnica i zadani glazbeni okvir nam nije dozvolili više. Naime, glazba, novi glazbeni stil koji je Klapa Cambi predstavila Hrvatskoj publici, u posljednjih 5-6 godina, za što je primila i brojne nagrade struke, prešla je granice domovine i jako je popularna u dijaspori ali i među Gradišćanskim Hrvatima. Nakon koncerta dogodio se još jedan –dodatni-paralelni, gdje smo u ugodnom društvu mlađih uzvanika bala, pjevali naše moderne uspješnice (Sad kada došla si, Ne more mi bit, Od zipke do križa, Lipoto moja…). Primili smo brojne pozive i za takvu vrstu koncerta. Glazba koju prezentira Klapa Cambi rijedak je spoj i acapela tradicionalnog, modernog acapela i modernog pop izričaja. Dočekani smo kao zvijezde. I hvala svima na toj počasti.

Sam Hrvatski bal jako je interesantna priredba. Osim svoje dugogodišnje tradicije, Bečkog dvorskog ugođaja, visokog nivoa priredbe s cijenjenim uzvanicima (veleposlanici stranih zemalja, gradonačelnici većih Hrvatskih gradova) Bal je iskaz identiteta Hrvata u Austriji, na onaj afirmirajući način. Događao se paralelno u tri dvorane (Johann Strauss-Salon, Maria Theresia-Salon, Ostrrecih –Ungarn-Salon)i još u BIJOU-Lounge baru. Svaka dvorana imala je svoj program, cijelu večer bez prekida razmjenjivali su se na pozornicama izvođači iz Hrvatske (Kužiš Stari moj, Klapa Cambi), Gradišća: Mađarskog (Tamburaški sastav – Koprive, KUD Gradiošće,), Austrijskog (Pax, Lole,FTM trio) i Slovačkog dijela) i Molise (KroaTarantata – Moliškohrvatska Kvadrilja) . Toliko različitog folklora na jednom mjestu, različito definiranog, foklora koji je integrirao u sebe i druge kulture. Nama je nakon nastupa (kada smo se mogli posvetiti slušanju drugih) bilo jako interesantno slušati druge hrvate, drukčije oblikovanu narodnu baštinu. Pomoglo nam je to redefinirati širinu Hrvatskog izričaja, identiteta. Uz sva glazbena događanja na balu, zapravo se dogodila jedna krasno odabrana smotra Hrvatskog folklora. Svaka čast na pomnoj selekciji i biranim gostima.

Nama je kao gostima, strancima (na neki način) na ovom balu, interesantno bilo gledati susrete Hrvata Gradišćanaca iz Slovačke, Mađarske i Austrije. Neke od tih ljudi već i poznajemo, z ranijih susreta s njima i održanih koncerata, ali smo sa strane gledali koliko se srdačno susreću. Nekad su ih u češćim susretima priječile granice, ali očito ih nikada nisu spriječile.  Vidljivo je zajedništvo i povezanost, tih ljudi. Sve skupa to izgleda kao skup jedne velike obitelji. I na tome im zadivimo, i gledamo na svoje lokalne sitne podjele i odnose. Održati svoj identitet u tako teškim uvjetima u tako dugom razdoblju je impresivno.

A zavidimo im i na sačuvanom jeziku. Koliko smo mogli primijetiti, bolje ga govore stariji nego mlađi čega su svi skupa svjesni. Mlađi naraštaji imaju drugu vrst komunikacijskih kanala, medija, drugu vrst socijalizacije. I logično je da sve manje govore, upotrebljavaju jezik. Naši razgovori su bili međusobno slušanje. Mi smo učili o njihovom jeziku-narječju, a i obratno.

A sam Beč nas je primio kao i uvijek. Lip, carski, kulturan i pun sadržaja. A i dugo ću pamtiti gostoprimstvo i hranu kojom su nas počastili u Cafe Anzengruber. Gulaš, Sarme, Bečka šnicla, Štrudeli, Hladni nesert i piva… u pravom štimungu Bačke kavane.  Na daleko poznati objekt, sjajne reputacije, koji gosti i Nobelovce, pjesnike, Slikare, Glumce, intelektualnu elitu, već par desetljeća vodi Hrvatska obitelj.  Za mnoge bez sumnje najbolje Bečka šnicla u gradu. Ali…za ukus klape…najbolji gulaš u životu.

Što možemo…moramo o hrani. Klapaši su hedonisti.

Još jedna neprolazna za Cambi!

February 18, 2014

Prenosimo sa www.scardona.hr

Još jedna neprolazna za Cambi!

Naša najnagrađivanija klapa kreće u Novu godinu sa novim singlom, nadamo se sudbonosnim imenom,- „Neprolazna“

Ni ovoga puta ništa nije prepušteno slučaju, pjesmu je napisao dvojac evergreena „Da te mogu pismom zvati“ Ivica Badurina i Frane Bilić a aranžman su napisali Igor Ivanović i Vinko Didović.

Ivica Badurina se kroz godine profilirao kao izvanredan glazbenik, u svom opusu ima nezaboravne dalmatinske pjesme, uz spomenutu „Da te mogu pismom zvati“, tu su još „Vilo moja“, „Nisan te sriće“, „Ne damo te pismo naša“, „Besida mojih didov“ i brojnih drugih!

Pjesma je naravno ljubavna ali po mnogočemu drukčija po emociji, melodiji i po prvi puta susretu autora glazbe Ivice Badurine s klapom Cambi. Zanimljivost vezana uz promociju ove pjesme je ta što nakon dugo vremena (nakon pjesme Dugo nije pala kiša) klapa Cambi jednu pjesmu pušta u eter bez Festivalske odskočnice a ovaj put i odmah s Video Spotom.

Nadamo se da će klapa nastaviti istim uspješnim nizom kao i prošle godine od kojih je najbolje prošla pjesma „Oprosti mi jube“ s kojom su nastupili na šibenskoj šansoni i sa nje otišli kao apsolutni pobjednici uzevši prvu nagradu i žirija i publike!

Autor Spota je Sanjin Badurina, a spot je snimljen na Otoku Rabu,  na lokalitetima kod grada Raba u zadnjim zracima minulog ljeta.

Rab nas je dočekao prekrasan, miran i osunčan.

Ovaj put,u spotu je minimalno zastupljena klapa, odnosno njeni članovi a više ljepote grada Raba, na koje stvarno treba obratiti pažnju.

NEPROLAZNO.

Svi Porini Klape Cambi

May 13, 2013

Klapa Cambi, najnagrađivanija je klapa i kad se tiče diskografske nagrade Porin.

2 Porina na jubilarnoj 20-toj dodjeli, ove godine (2013), potakla nas je da Porine i prebrojimo. Mnogi su vezani uz ime Cambi, ali valja razlučiti koji su od njih nedvojbeno vlasništvo ove klape, jer su vezani uz njen autorski rad i umjetnički doseg.

Klapa Cambi, iz Kaštel Kambelovac vlasnik je 10 Porina. U sljedećim kategorijama i godinama:

Najbolji album folklorne glazbe (2000)

Album

Izvođač

Glazbeni producent

Nakladnik

Klapa Cambi

Klapa Cambi

Dražan Šoda

Scardona

Najbolja folklorna pjesma (2000)

Skladba

Album

Autor

Izvođač

Nakladnik

Loza u škripu

Klapa Cambi

R.Kraljević/N. Begić

Klapa Cambi

Scardona

Najbolja izvedba folklorne glazbe (2000)

Izvođač

Skladba

Album

Nakladnik

Klapa Cambi

Klapa Cambi

Scardona

Najbolji album folklorne glazbe (2002)

Album

Izvođač

Glazbeni producent

Nakladnik

Klapa Cambi

U Lisinskom

Rajmir Kraljević

Scardona

Najbolja izvedba folklorne glazbe (2002)

Izvođač

Skladba

Album

Nakladnik

Klapa Cambi

Sutra će te ponit

Scardona

Najbolja izvedba folklorne glazbe (2005)

Izvođač

Skladba

Album

Nakladnik

Klapa Cambi

Linđo

Sve najbolje

Scardona

Najbolja izvedba folklorne glazbe (2008)

Izvođač

Skladba

Album

Nakladnik

Klapa Cambi

Izresla ruža rumena

Bašćinski glasi

Scardona

Najbolja izvedba folklorne glazbe (2012)

Izvođač

Skladba

Album

Nakladnik

Klapa Cambi

‘vo je naša zemlja

Bašćinski glasi

Scardona

Najbolja izvedba folklorne glazbe (2013)

Izvođač

Skladba

Album

Nakladnik

Klapa Cambi

Sušna zikva na škoju

Bašćinski glasi

Scardona

Najbolji zabavni album (2013)

Album

Izvođač

Glazbeni producent

Nakladnik

Od zipke do križa

Klapa Cambi

Scardona

2 Porina za Klapu Cambi - Porin 2013

May 13, 2013

Na 20-toj jubilarnoj dodjeli Porina, klapa Cambi bila je nominirana u Dvije kategorije:

Kategorija br.4 ; Najbolji album zabavne glazbe

“OD ZIPKE DO KRIŽA” KLAPA CAMBI (KAŠTEL KAMBELOVAC)- IVICA ČOVIĆ PIPO, REMI KAZINOTI, NENAD ŠIŠKOV, IGOR IVANOVIĆ, DADO MARUŠIĆ, BRANIMIR JOVANOVAC - SCARDONA

Album Od zipke Križa rađen je u periodu od godinu i pol dana. Sinergijski je uradak mnogih autora glazbe i teksta, aranžera, producenata i vokalnih aranžmana maestra Vinka Didovića i Rajmira Kraljevića (za pjesmu Sad kada došla si). Radili smo ga na više lokacija, u više studija i kompletni je Hrvatski proizvod ( nosi nešto svoga iz svih regija Hrvatske)

Kategorija br. 22 ; Najbolja izvedba klapske glazbe:

“SUŠNA ZIKVA NA ŠKOJU “

Live izvedba pjesme na koncertu, smotri klapa Bašćinski glasi. Njeno jubilarno izdanje, inače najprestižnije klapske smotre okupilo je pored naše klape brojne renomirane i legendarne klape. Naša klapa se odlučila za izvedbu ove pjesme, koja nam je 2009 godine donijela apsolutnu pobjedu na Festivalu Dalmatinskih klapa u Omišu 2009. Ipak ova izvedba poprilično je drukčije postavljena od one Omiške. Svejedno, pobjednička za nas.

Ovom prilikom zahvaljujemo se svima koji su nam pomogli da budemo to što jesmo ; dragom Bogu, našim roditeljima , veliko hvala našim suprugama i inim boljim polovicama na strpljenju, djeci, braći, sestrama, svim našim skladateljima, tekstopiscima i ostalima ako ga poimence nismo spomenuli…

Hvala našem maestru Vinku Didoviću, “faktoru Stabilnosti” - Toniju Perišinu i našoj Scardoni.

Hvala svima vama dragi naši štovatelji/ce, slušatelji/ce, gledatelji/ce, obožavatelji/ce,…

VAŠA KLAPA CAMBI

USA - BAY BAY! Idemo mi kući

April 18, 2013

Hvala Ameriko, a sad…Idemo kući!

Dvorane su prazne, mikrofoni rastavljeni, tehnika složena i već na putu za New York, nema više s nama Željka, Chacha, Goge, Mate, Šime, Bubbe, Jerrya… Vrijeme je da se krene.

Nakon vaganja prtljage, jer nema šale s dodatnim kilima (preskupa je to igra) krećemo na aerodrom. Po nas dolazi jedno jako zanimljivo vozilo u koje smo stali svih nas 10 i sva naša prtljaga…a se skupa ne izgleda veće od običnog kombija. Vidit ćemo kako doći do tog auta. To bi bilo rješenje za nas.

Kontrole i provjere na aerodromu prolazimo bez većih problema. A a aerodroma šaljem i izvještaj iz Chicaga. Klapa je vesela, lica su mirna i baš se vidi iščekivanje. Tiha patnja nam je svima doći kući. Dio klape koji su sad dobili nadimak „tabletaši“ … zabavljaju se igrajući virtualni fliper. A mi konzervativci… razgovaramo, razmišljamo… i mislimo se kako će to izgledati ubuduće…kad svako bude ima svoj tablet i slušalice s izolacijom od buke (jer eto…i to već neki od nas imaju)? Rasprava zapravo vodi u zaključak kako je današnja tehnika super, omogućava da se svaki dan vidimo i čujemo sa svojima, da razmjenjujemo fileove, šaljemo poruke… ali ujedno je i asocijalni okidač kod čovjeka. Mislim da će društvo morati nametnuti odgovore na ta pitanja, postavljanjem novih društvenih normi.

Ja sve nekako slutim da smo se rano počeli radovat povratku. Imamo par presjedanja, letovi su u gusto…i može biti svega. Nisam pesimist ali počinje loše. Let kasni 2 sata. Hladno je i ledena kiša koči avione u polasku, Svaki treba biti odleđen prije polijetanja i mi krećemo kasnije. Već tada nam je jasno da nećemo uhvatiti let za Zagreb (iz Londona) i doći doma oko 15:30. Pada mi mrak na oči. I dok tako odsutno gledam kroz prozor aviona…ima sam šta vidit. Grom udara u avion. Gase se svjetla, pale ona pomoćna, stuarti govore da svi budu mirni, da je sve ok… Nakon 3-4 minute javlja se kapetan, s  objavom da se to zaista i dogodilo, i da ima nekih sitnih kvarova, ali da nastavljamo let po planu.

Isti tren izlaze stuarti i nude dodatno piće, vidim da svi uzimaju kratka pića. Svi su šokirani. Nema druge nego pomolit se. I dok se crvamo po avionu, ne znamo ni sami spavat ili ne spavat eto nove trešnje. Sasvim solidna turbulencija i propadanje aviona. Treba li nam ova kušnja?

U Londonu pokušavamo povezati letove. Prebacuju nas na kasniji let za Zagreb i tada saznajem da ću u Splitskoj zračnoj luci biti tek oko 22 sata. K tome nam je još i propala karta ZG-ST, pa moramo kupiti novu. A iako je već smiješno moje pisanje oko spize, moram reć: propa mi je i ručak. A tako sam mu se radovao. Slijedi detoksikacija…a onda i korizma. Valja dovest organizam u red.

Sad treba provesti još 9 sati na aerodromu. Nismo spavali, nismo zapalili duvan već …o ho ho. Spontano smo se razišli po aerodromu…svako u svoj kraj. Da svako prigrize svoj jad. Našli smo se isto tako…nakon 3-4 ure, kad su se svi skulirali.

U ovom trenutku misli su pomiješane, neću sada niti rezimirati o USA turneji. Bilo nam je lipo: vidili smo lipi komad Amerike, njenu kulturu, različitost. Upoznali smo ljude domaćine, ali i mnoge naše ljude po prvi puta s klapskom pismom. Koncerti su nam bili uspješni i zadovoljni smo sami sa sobom. S nizom visokokvalitetnih i disponiranih izvedbi. Bacili smo ješku za druge klape koje će poći iza nas, otvorili sebi prostor i dobili mnoge pozive. Otvorili smo i svoja razmišljanja prema nečem novom a i našli jako zanimljivog producenta-partnera. Sve su to veliki plus. Zato ne dam da me ova činjenica. Što smo na aerodromu, besciljno i dugo, ojadi. Sutra moram na posao, nema se kad odmarat do subote. A onda, ako Bog da lipog vrimena… otić ću na motoru u svoj đir, mahnit poznatima rukom: „evala“, sist u kakvi kafić uz more, stavit cvike, noge ispružit na drugu stolicu, jednu kratku sa šlagom i zapalit. Ljudi moji kako je kod nas lipo živit.

Međutim naši problemi još traju. U Londonu saznajemo da su  nam propale karte na relaciji Zagreb-Split. Šta sad? Kako kupit karte za nas 10. Ljudi na šalteru nas uvjeravaju da nema večernjeg leta i da ćemo morat ostat spavat u ZG. Sva sreća pa da u klapi imamo dvojicu koja rade u Zračnoj luci Resnik. Zovu se poznati, traži se pomoć, od oba aerodroma, Croatia Airlinesa… Ipak ulazimo u zrakoplov prema Zagrebu bez znanja o tome oćemo li uhvatit let i kupit karte. Po dolasku u ZG trčimo prema kupnji karata, a drugi trče prema zračnoj kontroli – uspjeli smo. Iako nismo imali karte, i nismo bili rezervirani, čekali su nas. A čekala nas je i ekipa Nove TV. Dok smo davali intervju, kolege su prolazile body check s našom prtljagom. A u zrakoplovu je bio i gradonačelnik Kaštela, Joško Berket koji nes je eto i simbolično poveo put Kaštela, Robert Pauletić (koji jako voli našu klapu) kojem smo pjevali na vjenčanju jednom prilikom, obožavana Nives Ivanković… Nitko se u zrakoplovu nije ljutio jer je zbog nas zadržan pola sata. Došli smo u Kaštela, sletjeli…i onda…doček. Osoblje aerodroma napravilo nam je špalir. Ko bi se nada da ćemo to doživit!?

I za kraj…meni jedna draga pisma od Saše Antića

Složija san sendviče, nešto za cugu
busolu i vriću, krenija prema jugu.
Evo plana: 10 dana do Jadrana
trčećin korakon poput Conana za tri dana.

Kad dođen doma prvo leć pa odma vanka,
na rivu tamo di je banka, sa ekipon,
naručit kavu s mlikon, čašu vode i slušat nove zgode
Trač partija, doživljaji s partyja, šta san kupija,
koliko san platija kuna, nove teorije turizma i baluna
i digniteta dok me truju cigaretama.

Standardna slika, modna revija cvika,

uvik ista spika lokalnih umjetnika,
svi nešto gnoje, samo kroje i broje,

mislin se dobro je, evo mene među moje.

Evo me doma, bolje san odma,

nema nervoza, odmaran mozak.
Evo me doma, dobre volje san odma,

na materinoj spizi, šta skuva ću izist.

Masu poznatih lica, dva-tri nova vica,

babe dide dica, tate mame kolica;
pijen Pipi, osjećan se hipi,

u cvitu Mediterana poput bana,
koža mi upija bakreni sunčani sok,

sve je o-k, sidimo do sumraka, do zalaska sunca
nebo se crveni, gore vatre u meni,

sve cvate, pročistilo čakre,
energija žubori ka potok,

već kontan kad ću na otok.

A prika vadi hobić šta ga je složija za ponit,

stari neću te odbit idemo na đoging.
Miris mora i borova, izbacujen olova

šta se skupilo dok san se školova.
Odjednon, sve je prosto,

sto posto mogu shvatit onu staru

‘ma ko ovo more platit’.

Evo me doma, bolje san odma, nema nervoza, odmaran mozak
Evo me doma, dobre volje san odma, na materinoj spizi, šta skuva ću izist.

Pozdravljaju vas, konačno po domaćem:

Edi, Jozo, Ivan, Alen, Petar, Hrvoje, Andrija, Dino, Tonči i Vinko.

Chicago - to je to!

April 18, 2013

Šlag na kraju – Chicago

Krenuli smo na put do Chicaga. Čeka nas najduža tura putovanja do sada. Hladno je i snježno. Ali navikli smo se već. Sad smo već pametniji. Kod stajanja na benzinskim stanicama, a stanke su česte, jer kombi ima malen rezervoar (a veliku potrošnju), više nema otvaranja kombija na „volej“. Prvi se svi obučemo, šalove, kape…i onda tek otvaranje. Naučili smo se pameti. Ipak je na nama velika odgovornost, osobna, da svaki koncert budemo „fit“. Nema šlepanja na račun ostatka klape. Takav pristup bi nas brzo srozao.

Kod svakog stajanja i nalivanja goriva, vrijeme je i za kavu, sok, čips, sendvič… Kombi je upaljen non-stop. Ali tako vidim i s drugim autima. Ljudi dođu na benzinsku, odu negdje sist i jest ali najnormalnije ostave upaljen auto vanka, bez pretjeranog nadzora. To je to. Ovdi je ukrast auto šala mala. Ka u filmovima. Sidneš u prvo auto i voziš.

Toliko je hladno da se kotrlja po glavi ona scena iz filma Glup gluplji. Kada oni plavi, čupavi, pripametni pokuša da poliže, takne jezikom metalni stup. Isti tren se zalipi i onda…slijede vatrogasci. Nažalost nitko nije tija prihvatit tu okladu. Inače bi bilo lipih slika. Sličnih onima kad dođe baba izvuć repu. Pa zove didu, dida sina, sin ženu, žena dite, dite psa…

Mate (Chris) i Šime (Tony), naši novi glazbeni prijatelji su se sasvim udomaćili. Sad su dio naše karavane, pomažu nam poboljšati govorni engleski. Practice makes it perfect. A oni uče ono što svakoga stranca najviše zanima kad dođe u zemlju s drugim jezikom. Naučit beštimat. Neću sad dalje govorit šta su sve naučili i tko je naučija, ali te toliko da znate – naulili su već i sami kombinirat. Naši vokali su im teški  za izgovaranje pa su neke imenice – smiješne za čut. Već se s njima pomalo i zabavljamo po lokalima. Oni su iskusni igrači, dosta putuju po US-u, sviraju i znaju di su dobra mista. Chris je posebno uzbuđen zbog dolaska u Chicago. To je njegov rodni grad, blizu hotela je i njegova škola – glazbena. Tako ću se i ja za koji dan veselit kad ugledam svoj rodni grad.

U Chicago dolazimo kasno, kasno navečer. I odmah nam je sve jasno. Ovo je grad temperamentnih ljudi. Glasni portir Greg, pred vratim hotela nas dočekuje: my name is Showtime. And there is no time like show time!!! Šalje nas u restoran, talijansko tipa i tu odmah izbija problem. Mi veseli ulazimo u restoran i deremo se kaotično: Ciao ragazza, buona serra, siamo molto sitti, …kad ono.. fijasko. Restoran je zapravo grčki i konobarica se uvridila. Od tada kreće njena „naprđenost“ ali istovremeno i dobar smisao za humor. Sviđa mi se Chicago, ali i dalje… nismo našli dobru spizu. Nije nitko od nas pojeo svoje jelo do kraja. Moji su njoki bili gumeni i suhi, kumova (Dino) manistra s mesom je bila s kiselkastim okusom,… Loša preporuka mr. Show Time!!! Kad smo se vratili u hotel, smijali smo mu se, ali i on nama. Atmosfera je super.

A onda grom iz vedra neba. Ivica Dukan, glavni skaut Chicago Bullsa je saznao da smo u gradu i poslao karte za utakmicu. Svaka čast! Sritni smo ka mala dica. Koliko sam noći ne spava gledajući Bullse u vrime dok je tamo igra Toni Kukoč. A sad idem na utakmicu. Baš smo uzbuđeni i odlučili smo se obuć kao navijači. Majice, kape, one velike šake s ispruženim kažiprstom…idemo to napravit kako treba. Ostatak dana prije toga provodimo u mahnitom šopingu. Konačno smo se dočepali outleta izvan grada. Idemo spalit pare. Inače su cijene iste kao i kod nas, u gradu, ali ruku na srce meni je više problem nać vremena za kupovinu kod nas. Sad imam jedan dan vremena. Letimo iz dućana u Dućan. Naš je vodič danas Jasmina Bajgorić, također Blajka (Baćanka – otok Korčula). Izvrsna, vedra, na usluzi oko preporuke, popusta. Ma ne bi čovik izmislija bolju. Uz to, kao što već znate je naš vozač, babysiter Željko Sardelić, također Blatjanin. Sad ga već svi zovu Mr. Z. !!! Mr. Z. je kralj. Smiren, konkretan, točan, vridan, ma… ne bi ga čovik moga nafalit dovoljno. Čekamo ga na kavi, kad ovo lito dođe u nas.

Željko nas dovodi do hotela, po povratku iz šopinga, izveo je nevjerojatno manevre da bi preskočili gužvu koja je vladala na povratku, na ulazu u grad. Iz kombija izlećemo i trčimo u sobe, ostavit bagaje i trk u kombi. Idemo na utakmicu. Utakmice je za nas bila manje interesantna sportski, ipak ne igra Hajduk, KK Split, rukometaši (koju su taj dan izgubili od Danske)… Ali je SHOW. Spektakularan početak, laseri, rakete, američka himna, vojnici paradiraju po parketu, maskota kluba i plesačice. Sve se to super isprepleće i nadopunjava. Svaka pauza u igri, time-out, pauza za reklame na TV je osmišljena. Spiker kaže smijte se, i koga kamera uvati da se smije, i koga kamerman odabere, dobija je tretman u zubara. Ko ima na karti utakmice broj 1,2 ili 3 može dobiti još nešto. Virtualne trke tri autića, mogu vam donijeti galon vode, donkie dounat, tretman u pedikera…. A kako su Bullsi pobijedili i pritom dali više od 100 USD, dobili smo i bigmac. Eto doručka. Galon vode, velika krafna i big mac. Pravo američki. Još jednom hvala na vrhunskom provodu i pažnji Ivicu Dukanu.

Dan koncerta po običaju koristim za šetnju. Da sam što više budan, aktivan. A kako sam sve kupija, sve što mi treba idem malo razgledan grad, ima tu dosta toga za vidit. Skydeck – najveća zgrada u Americi s staklenim balkonom na vrhu – da ti se krv sledi, Meštrovićevi kipovi Indijanaca na Michigan aveniji, poslovni dio grada prepun Skytowersa, baš u punom smislu riješi i naravno samo jezero Michigan. To je moje vrijeme za slikavanje i opažanje. Grad je prekrasan, klima mi odgovara. Zrak je čist, svjež i baš mi je lipo. Chicago bi već moga prihvatit kao grad u kojem bi živija.  Grad je inače dobija ime po izvedenici od Indijanske riječi za divlji luk. A samo jezero je 2 puta veće od Jadranskog mora. Zaleđeno je. Baš sam se izgušta danas.

Koncert se održava u Chicago Harris theater, prekrasna moderna dvorana u sastavu inače velikog kompleksa koji sadrži i otvorene koncertne prostore, za preko 100 000 ljudi. Moderna arhitektura, i do sada najbolje opremljena dvorana. Utoliko ni tonske probe nisu bile problem. Sve radi iz prve, a naš producent Chach je čak izabrao mikrofone po karakteru glasova u klapi. Čovik se ova 4 koncerta nasluša nas, skužija naš zvuk i našao izvrsan način da ga dodatno oplemeni. To je to. Ovo ima sve preduvjete da bude super koncert.  A tako je i krenilo. Vatra i žar od samog starta. Izvrsno pivanje i odaziv publike. Nakon prve pjesme po običaju nas je najavio i predstavio publici netko od „naših“. Fra Šime iz Chicaga. Zapamtit ću njegov govor, baš je pogodija bit. Identitet. Identitet definiran glasom, kulturom, osobnošću svakog vokala. Ostatak koncerta smo spustili ručne kočnice i raspištoljili se. U mislima kuća dom, ali i ponos na sve što smo napravili. Usudio bi se reć da smo u seriji od 5 koncerata u ovako kratko vrijeme, s velikim turama putovanja, umora…dali izvrsnost na svakom od njih. To nam priznaje i producent koji i sam veli da nije očekivao takvu postojanost u ekspresiji, akordu, žaru izvedbe. Naši se interesi sada još više poklapaju i sve se ovo čini kao početak duge i uspješne suradnje. Zaista smo stupili u partnerski odnos. Najavili smo nove projekte. Snimanje pjesama u USA, novi mastering i aranžmani s vrhunskim glazbenicima s kojima Chach surađuje, te već najavljena turneja po zapadnoj obali USA – u jesen 2013. Sve je završilo na najbolji način. Obostrano profesionalan odnos, razumijevanje… sve 5!!! Imali smo izvrsne uvjete, super hotele u centru grada, osiguran prijevoz za naše privatne potrebe i veliku fleksibilnost. Cijela ova turneja u potpunosti je financirana od strane producenta, bez ikakvih sponzora ili potpore hrvatskih institucija. Odluka da se krene u ovakav projekt, bila je super hrabra, a njena realizacija izuzetno teška. Stvaramo brend hrvatske tradicionalne glazbe. Svaka čast Chach!

Nakon koncerta druženje s ljudima. Bilo je tu interesantnih priča. Od susreta s amerima, koji se ne mogu načudit s onim što su čuli. Chris, naš bubnjar, je doveo dosta svojih kolega na koncert. Njihove pohvale nam posebno znače. Ali ima tu puno interesantnih priča. Naši ljudi jedva čekaju s nama prozboriti. Željni su razgovora s ljudima koji imaju autentični naglasak i govor. Tako im barem ja vidim u očima. Najinteresantniji mi je  bio razgovor s Splićaninom Davorom Dorićem. 88 godina, ali jako vitalan. U Splitu je bio samo jednom otkako je otišao 1949 godine. I dalje govori jako dobro, sjeća se starog Splita, starih taverni, vinarije u luci, do u detalj mi je opisa splitsku Radunicu odakle je i poša u svit. Njemu je ovaj koncert bija posebno emotivan. Donijeli smo mu zvuk mladosti ali i pomogli da donese odluku. Reka mi je da će prodat kući i vratit se u Split.

Mirsad Bajgorić, Jasminin muž poziva nas na kućnu zabavu. Domaćinstvo bez konkurencije. Sidi kume, jedi, pij, guštaj. Domaća spiza, poznata nepcu, doma pečeni kruh, konačno onaj koji ima deblju koru. Zabava do kasnih sati. Drugi, manji dio klape, među kojem sam bio i ja odlučio je „zaružit“ idemo u bar i po preporuci Chrisa, pijemo Jamison shot. To je čašica irskog Whisky-a i pive. Razgovaramo se na engleski s cilim lokalom, ništa nije problem. Aklimatizirali smo se, iako ne i asimilirali. Za kraj…iz nostalgije… pozdravio sam se s Starbucksom i mrknija jedan hotdog ;-)

Ovo je bilo strašno iskustvo, kako za klapu tako i za svakog od nas osobno. A sad odmor…tjedan dana i onda na turneju po Hrvatskoj. Slijedi Rijeka, Zagreb, Makarske, Osijek, Koprivnica. Pratite nas i dalje, i dođite na koncerte. Obećavam vrhunski program i zabavu.

Pozdravljaju vas:

Ed, John, Jack, Al, Peter, Jervoye, Andrew i Dean , klavirist: Anthony i maestro Vincent

;-)

Next Page »