Zlatnik godine - Od zipke do križa
January 26, 2012
Zadnji dan 2011 godine, po tradicij, bira se zlatnik godine Regionalnog radija - Radio Dalmacije.
Sistem je vrlo jasan. Svaki dan u godini bira se pjesma za zlatnik dana, osim subotom, kada se bira zlatnih tjedna, između pjesama koje su taj tjedan bile zlatnik dana. Jednakim sistemom, zadnju nedjelju u mjesecu, bira se zlatnik mjeseca između izabranih zlatnika tjedna za taj mjesec. Na kraju se bira pjesma godine.
Eto, pjesma godine 2011 je OD ZIPKE DO KRIŽA. To je lipo priznanje na kraju još jedne lijepo nagrađivane godine za klapu. Ujedno to je treći od 4 moguća zlatnika u posljednje 4 godine. Podsjećam, bile su to pjesme:
2008 - NE MORE MI BIT
2009 - KRIVA KARTA
2011 - OD ZIPKE DO KRIŽA
O izboru Zlatnika godine prenose i mediji:
ZADARSKI LIST - VOX
SLOBODNA DALMACIJA
RADIO DALMACIJA
http://www.radiodalmacija.hr/Vijesti/tabid/3497/articleType/ArticleView/articleId/45107/Zlatnik-godine-Radio-Dalmacije-klapi-Cambi.aspx
Splitski Festival - Od zipke do križa
August 17, 2011
Prvi put na Splitskom festivalu. Nastupali smo s pjesmom autora:
- glazba - Pero Kozomara
- tekst Branko Slivar
- Aranžman : Remi Kazinoti/Vinko Didović
Pjesma je dobro primljena od publike, koja nam je čestitala na dvije nagrade:
- 2 nagrada publike
- najbolja pjesma festivala po izboru žirija novinara
Da se malo više upoznate s pjesmom, pogledajte video:
FDK Omiš - Večer novih skladbi
July 18, 2011
KLAPA CAMBI
OSVOJILA 2. MJESTO ŽIRIJA
na FDK OMIŠ 2011.
Klapa „Cambi“ nastavila je niz velikih uspjeha na festivalima!
Nakon osvojenih dviju nagrada na „Splitu 2011“, serija se nastavila i na „Večeri novih skladbi“ na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Od ukupno 42 skladbe pristigle na Natječaj za nove skladbe jubilarnog 45. Festivala dalmatinskih klapa Omiš 2011., stručno ocjenjivačko povjerenstvo odabralo je trinaest najboljih naslova koji su bili izvedeni na ovogodišnjoj Večeri novih skladbi, a koje su se natjecale za festivalska odličja.
Drugo mjesto prema stručnom ocjenjivačkom sudu pripalo je autoru Vinku Didoviću za skladbu “Kuća na žalu” na tekst Jakše Fiamenga u izvedbi klape Cambi iz Kaštel Kambelovca. Tom je pjesmom klapa Cambi, bez daha ostavila nazočnu publiku. Skladba će se uskoro naći na albumu ”45. FESTIVAL DALMATINSKIH KLAPA -VEČERI NOVIH SKLADBI - OMIŠ 2011.”, a do tada je možete slušati na mnogobrojnim radio postajama.
Hrvatsko društvo skladatelja, u povodu 45. obljetnice postojanja i djelovanja na promociji specifičnog segmenta hrvatske glazbene tradicijske kulture, dodijelilo je Festivalu dalmatinskih klapa iz Omiša priznanje. Priznanje je u ime Hrvatskog društva skladatelja, ravnatelju festivala Dražanu Mladinu uručio mo.Stjepan Mihaljinec.
44. FDK Omiš je apsolutno naš
July 26, 2010
Uspili smo! Svaka čast svim ostalim klapama, sudionicima finalne večeri. Fala na prijateljstvu, bodrenju, motivaciji, fairplayu, zajedničkoj pismi.
NIje lako i posebnoje ugodno obraniti već osvojeni Omiš. Lipi osjećaj. Svi smo sada tako rasterećeni i mirni.
PRENOSIMO INFORMACIJU OBJAVLJENU U SLOBODNOJ DALMACIJI
Omiš: klapu Cambi nagradili i publika i žiri
Nije bilo dilema, niti za stručno festivalsko povjerenstvo, niti za prisutnu publiku na Trgu sv. Mihovila, i jedni i drugi listom su bili za klapu Cambi, pa je pjevačima iz Kaštel Kambelovca pripao i Zlatni leut i Zlatni štit sa povijesnim grbom grada Omiša.
![]()
Bio je to rasplet 44. Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, posljednjeg u nizu od deset festivalskih koncerata, koji se raspleo prema očekivanju, u kojemu je publika kao i obično imala nešto drugačije viđenje.
Srebrni je leut dala Bunarima iz Vodica, a Brončani leut Morbinu iz Donjeg Humca, koja je proglašena i najboljim debitantom, s obzirom da je pobjedila na debitantskoj večeri u Bolu.
Stručno se povjerenstvo kao i obično držalo rasporeda koje je odmjerilo još u predtakmičenju, pa je Grdelinu iz Zagreba dodijelilo Srebrni štit, a Bracieri iz Bola brončani.
Kriva Karta - TV SPOT
October 23, 2009
Nakon montaže, u režiji Željka Petreša dovršen je TV Spot za pjesmu Kriva Karta.
KRIVA KARTA
glazba i tekst: M. Šimac, Arr: R- Kraljević, E. Botrić
Zatvorija sam škure, da zbroji zadnje ure ova noć
Ka ruzinava špina u kojoj vode nima život moj
Još sam ljut na sebe i još mi dušu grebe, nisam zna
zaboravit te
Zapetlja san ruke dok sam odrišiva konope
Zapetlja se život, ne mogu se odvezat od tebe
Svu san voju stuka, jeli vridi ova muka zbog tebe
pitam se
Svu san voju stuka, zbog tebe
Jedva se živ izvuka, zbog tebe
Zbog tebe
Mladost je pobigla, a još ruke nisan diga od tebe
Krivu kartu san povuka, na prvi balun nogon tuka u oblake
Ka glamac san se ćapa, na ješku san od štapa zagriza,
do kraja
Svu san voju stuka, zbog tebe
Jedva se živ izvuka, zbog tebe
Zbog tebe
Šibenska Šansona - KRIVA KARTA
September 2, 2009
KRIVA KARTA
Zatvorija sam škure, da zbroji zadnje ure ova noć
Ka ruzinava špina u kojoj vode nima život moj
Još sam ljut na sebe i još mi dušu grebe, nisam zna
zaboravit te
Zapetlja san ruke dok sam odrišiva konope
Zapetlja se život, ne mogu se odvezat od tebe
Svu san voju stuka, jeli vridi ova muka zbog tebe
pitam se
Svu san voju stuka, zbog tebe
Jedva se živ izvuka, zbog tebe
Zbog tebe
Mladost je pobigla, a još ruke nisan diga od tebe
Krivu kartu san povuka, na prvi balun nogon tuka u oblake
Ka glamac san se ćapa, na ješku san od štapa zagriza,
do kraja
Svu san voju stuka, zbog tebe
Jedva se živ izvuka, zbog tebe
Zbog tebe
Ovo su riječi pjesme s kojom smo nastupili na Šibenskoj šansoni 2009
Večer ja za nas bila slavodobitna čak i da nismo bili izvođači. Minula godina dana iskrstalizirala je našu prošlogodišnju uspješnicu Ne more mi bit kao naj izvođenjiju pjesmu s tog festivala i proteklih godinu dana. posebno smo počešćeni jer smo baš mi kao klapa nakon niza godina vladavina Nene Belana prekinuli taj niz Grand Prixa i uzeli vlastiti.
Što reći o ovogodišnjem festivalu. Sretni smo jer smo odolili svim ponudama i pritiscima i od svih odabrali baš nama drago pismu, odbili klišeje i plagijate…odabrali pravu KRIVU KARTU i s njom napravili zapežen nastup, dojam kod publike, ali i već sada pjesmu koja se sluša po radio postajama. Na kraju smo nagrađeno 2. nagradom žirija i 3. publike. Ako se već na nešto moramo požalit je to što smo kao jedan od favorita (osvajači Grand prixa 2008 godine), bili postavljeni na 10/23 mjesto izvođenja. Ostali favoriti su stavljeni na kraj večeri. Upravo zbog toga smo posebno sretni zbog nagrade publike. Svi oni koji su po festivalima znat će cijenit taj rezultat.
Ukupno naše nagrade na ovom festivalu su sljedeće
NAJIZVOĐENIJA ŠANSONA ŠIBENIK 2008
PIVAČKI KUD CAMBI - NE MORE MI BIT
DRUGA NAGRADA ŽIRIJA
PIVAČKI KUD CAMBI - KRIVA KARTA
TREĆA NAGRADA PUBLIKE
PIVAČKI KUD CAMBI - KRIVA KARTA
Osim toga u Šibeniku je bilo lipo, vrime smo iskoristili za brčkanje i odmaranje (vidi se iz priloženog)
APSOLUTNI POBJEDNICI FDK Omiš 2009
July 29, 2009
U subotu 25.07. finalnom večeri muških klapa završen je 43. Festival dalmatinskih klapa Omiš - 2009. Pivači KUD-a CAMBI osvojili zlatni štit i zlatni leut.
U subotu, 25. srpnja 2009. na Trgu Sv.Mihovila održana je
završnica muških klapa na 43. Festivalu dalmatinskih klapa Omiš-2009. Na završnici za naklonost publike i žirija borile su se slijedeće klape:
NAGRAĐENE KLAPE:
Nagrade stručnog povjerenstva
ZLATNI ŠTIT S GRBOM GRADA OMIŠA
(I. nagrada stručnog povjerenstva)
PIVAČI KUD-a CAMBI - Kaštel Kambelovac
(II. nagrada stručnog povjerenstva)
(III. nagrada stručnog povjerenstva)
Nagrade publike
(I. nagrada publike)
(II.nagrada publike)
(III. nagrada publike)
Sušna Zikva na škoju
glazba: K. Magdić
Primaliće moj’ zeleno
Pogledajte galeriju slika
FDK OMIŠ 2009 Izlučne večeri
July 23, 2009
Nakon dugog niza godina u po prvi put o ovoj postavi klape, naše društvo CAMBI ima svoju klapu na natjecanju Festivala Dalmatinskih klapa. U izlučnim večerima, u prednatjecanju, izborili smo startnu poziciju 12, a to znači da smo sakupili najviše ocijene u izlučnim večerima. Na samo finalu, treba biti još i bolji, i dati još više pisme iz sebe. Finale je 25.07. u subotu.
Ovo su rezultati svih muških finalista:
(kliknite na sliku da bi je uvečali)
Slike nastupa nemamo imamo tek neke slike s tonske probe
VDP - Kaštelanski đir
July 23, 2009
11. VEČERI DALMATINSKE PISME – KAŠTELANSKI ĐIR
Druga večer ovogodišnjeg 11. izdanja Večeri dalmatinske pisme –Kaštela 2009. prošla je u znaku klapa Iskon i Šufit, te obrađivača Mojmira Čačije. Naime, upravo su oni trijumfirali u «Kaštelanskom điru» i to među 20 vrhunskih klapa koje su se predstavile publici u Kaštel Kambelovcu, kao i gledateljima HRT-a diljem Hrvatske.
A i sam popis izvođača najavljivao je itekako tešku, iscrpljujuću i «tisnu» bitku. Jer kada vam se na istoj pozornici, ovaj put na poljani uz crkvu sv. Mihovila, nađu sva «velika» imena klapa od Pivača KUD-a Cambi, Vokalista Salone, zagrebačkog Kampanela, Tragosa, Iskona te Šufita – samo je pitanje kako će se nagrade podijeli među ovom veličanstvenom šestorkom.
Naša klapa nagrađena je drugom nagradom žirija i trećom nagradom publike. Na kraju ne možemo biti nezadovoljni, iako uvik težimo više i stalnose dokazivati. Idemo dalje. Nastupili smo s pjesmom JOŠ OVAJ PUT u obradi našeg maestra Rajmira Kraljevića.
Nakon završenog služnenog programa, kao lanjski pobjednici festivala održali smo u pauzi do proglašenja i pulusatni koncert za gledatelje festivala.
Pogledajte i video s nastupa.
JOZIN CIRKUS
Veni, vidi, vici
June 22, 2009
Na krovu svijeta
Nakon prošlogodišnje izrazito uspješne godine u radu klape (apsolutni pobjednici Večeri Dalmatinske pisme u Kaštelima, višestruko nagrađivani na Šibenskoj šansoni), jedan od ovogodišnjih ciljeva klape bio je nastup na nekom od međunarodnih festivala zborova.
Kako je jedno takvo natjecanje ujedno i prilika upoznati novu zemlju, novu kulturu (a u današnje vrijeme nije lako s novcima) odlučili smo se za Sankt Peterburg-Sant Petersburg-Petrograd. Velegrad s 5 milijuna stanovnika na krovu-sjeveru Europe, nekadašnja prijestolnica Carske Rusije, grad izrazitih povijesnih, kulturnih i građevinskih znamenitosti. Rusija, zemlja koju još uvijek poimamo kroz prizmu komunizma, hladnog rata činila nam se zanimljivijom od svake druge destinacije.
Prvi susret s tom zemljom na moskovskom aerodromu ponudio nam je kontrast novog (modernog) i starog sistema. Dok se u isto vrijeme na jednom mjestu sve sjaji i bliješti, na jednom šalteru Bar Code čitač vas provjerava i automatski skenira sliku na putovnici, na drugom, stari službenik u uniformi uredno prepisuje podatke s vaše putovnice u „teku“. Takvi kontrasti pratili su nas cijelo vrijeme boravka. Kad već govorimo o vremenu, zanimljivo je bilo i to što otkako smo došli u Rusiju praktički nigdje nismo vidjeli sat na javnom mjestu, ulici, kolodvoru, aerodromu, dućanu, restoranu – nigdje. Možda je baš zbog toga osoba koja je trebala doći po nas kasnila 2 sata, ostavivši nas na hladnom i kišnom vremenu da osjetimo kako je to doći na 20 C hladniju temperaturu. Nakon 16 sati od polaska nije nas bilo briga što smo došli u hotel, koji na to uopće ne sliči. Teško je objasniti kako bi taj hotel kod nas mogao dobiti 3 zvjezdice. No, na kraju avanture uz sve mane (bez tople vode) ipak smo bili zadovoljni. U organizaciji festivala, svaki trenutak je bio organiziran. Uz izvrsnu turističku voditeljicu koja nas je pratila prva 2 dana boravka i na izvrsnom engleskom pružala informacije o nebrojenim atrakcijama i zanimljivostima grada, spomenicima, zdanjima, crkvama, muzejima, povijesnim lokalitetima, brodovima, ostali smo impresionirani i šokirani bogatstvom i raskoši kojom su raspolagali ruski plemenitaši. Osim tih informacija vrlo smo zainteresirano razgovarali i o drugim povijesnim činjenicama vezano uz njihovu kako i samo kažu tragičnu povijest, pa do današnjih socijalnih prilika. Na sva pitanja dobivali smo odgovor, ali nigdje i od nikoga na pitanja vezano uz političku situaciju. Tada bi nastajala šutnja ili naštrebana rečenica.
Vrijeme u koje smo se našli u ovom gradu nije slučajno odabrano. Festival koincidira s brojnim događanjima u susret solsticiju, i danima oko tog datuma koje zovu Bijele noći. Zbog geografske pozicije grada, ljeti je dan jako dug, točnije u ovo vrijeme postoji samo 2 sata noći(optičke, a 4 sata nautičke noći). Grad je prepun turista iz inozemstva ali i iz ostalih krajeva Rusije. Na svakom koraku grupe turista, svugdje čekanje na ulazak, i jako dugi redovi pred crkvama, muzejima, pred čuvenim brodom Aurora, baš svugdje. Suveniri su gotovo svugdje isti i njihov asortiman je velik. Međutim cijene od mjesta do mjesta variraju i do 300 %. To smo naravno naučili tek kasnije. Jednako tako i s taksijem smo relaciju od koncertne dvorane do hotela plaćali od 140 pa do 800 rublja. Postoji službeni ali i crni taksi. Crni taksi je u praksi skoro svako auto koje zaustavite. Svi su ljudi taksisti, predstoji vam samo da se dobro pogodite. Službeni taksi pokazao se na kraju najjeftiniji, iako rijedak na cestama. Ovom prilikom konačno smo se vozili legendarnom volgom, ruskim kadilakom. Iako stara vozila, i dalje su dobro održavana, i komotna, startna. Prava lađa – rekli bismo.
Osim taksija, vozili smo se autobusima, trolejbusima, tramvajem i metroom (prekrasnim i ukopanim čak 110 metara pod zemljom). Sve je puno, shvatili smo onaj izraz: Ima ih ko Rusa.
Hrana nam se nije svidjela. Namirnice nemaju onaj isti okus kao kod nas, ili ga uopće nemaju. Obzirom da smo se igrom slučaja na aerodromu prilikom dolaska u Petrograd izvagali na velikoj prtljažnoj vazi, prilikom odlaska, ponovno smo se izvagali i priznali učinkovitost ruske dijete. Možda su im i žene onako vitke i gipke, baš zbog toga. Kako je u noćnim pohodima gradom trebalo i poslije večere još jednom prismočiti, bila je to prilika za upoznavanje ruskih fast –food lanaca, ili 24-sata otvorenih dućana di se može kupiti kruh i salama (koja se u svim dućanima reže ručno, jer nigdje nema „makinje“). Jedinstveni smo u ocijeni da je najbolji lanac Kroška kartoška (kartol-kumpir), ruska verzija fast food lanca, a glavni meni je kroška kartoška ili krumpir pečen u rerni, u foliji, sa maslacem i sirom, i raznim salatama po izboru. Stvarno jako ukusno i dobro. Votka se pije i toči na decilitre, a naš pokušaj da dobijemo votka-juice je kod svih konobara završio s dvije podjednako dupkom pune čaše. Jedna votkom a druga juiceom. Obzirom na naše nepoznavanje ruskog, a rusko slabo vladanje engleskim osuđeni smo od starta za komunikaciju „rukama i nogama“. Često je etimologija i srodnost hrvatskog sa ruskim bila presudna za uspjelu komunikaciju.
Za samo natjecanje, prijavili smo se u konkurenciji K 2 – folklore a cappella for youth and adult choirs. Večer uoči natjecanja nastupili smo na koncertnom maratonu u Glinka Smaller Concert Hall of the Shostakovich Philharmonic Society of St. Petersbur, što je bila prilika da osjetimo akustiku prostora u kojem ćemo pjevati na natjecanju, što je jako bitno. Po reakcijama publike na tom koncertu bilo nam je jasno da smo ostavili odličan dojam. Računali smo na to kako je u publici bio i međunarodni žiri, i htjeli smo se pokazati. Za pristup natjecanju je osim prijave trebalo poslati i svoj CD, ne stariji od 3 godine. Na osnovu toga prihvaćale su se kandidature za natjecanje. Obzirom na raspored izvođača na koncertnom maratonu, i prilikom natjecanja, bilo je jasno da su favoriti izvjesni Singapurci. Oni su nastupali posljednji i na koncertu i na natjecanju. Najčešće su baš to favorizirane skupine. Ipak, natjecanje je završilo za na nas na najbolji mogući način. Od međunarodnog žirija smo osvojili maksimalnih 100 bodova, te otišli kao apsolutni pobjednici svih kategorija i osvajači Grand Prix-a Petra Velikog. Osim čestitki članova žirija i saslušanim njihovim impresijama, podijelili smo brojne vizitke zainteresiranima i nadamo se pozivima za koncerte. Nadamo se da smo time otvorili prostor i za druge dalmatinske klape, koje bi htjele pohoditi Rusiju ali i druge strane zemlje i konačno popularizirati naš etno. Vremena za slavlje ni je bilo, zbog katastrofalne veze letova.
Put nazad je bio agonija. Tješio nas je odličan rezultat, dobar provod i puno toga što se jednostavno ne može ispričat.
EVO I SLIKA, pogledajde ovdje









































