Prvo javljanje iz Amerike: NEW YORK 1 - dio

April 18, 2013

Presjedanje u Londonu je bilo kritično zbog kašnjenja aviona u Zagrebu.

Jedva, ali doslovno, jedva smo se ukrcali. UK kontrola nas je svukla do gola, nas par. Naravno ništa nisu našli, ništa nisu napravili, osim ukrali i ono malo vremena koje smo imali za transfer između terminala. Put do USA mi se učinio dug. Kratili smo vrijeme lagano pijuckaući i smijulili se. Radili jedni drugima spačke, podvale, foto montaže, uvaljivali lažne priče i informacije - dječja posla. Tako i treba.

Po dolasku u USA prvi problemi. Tri člana klape nisu dobila prtljagu. Ali nisu bili tužni… dobili su 150 USD odšteta…za početak. Smijali smo se…kako je u USA lako zaraditi na gluposti.

Smjestili su nas u hotel Wellington na Manhatnu, 4 bloka od Time Squarea. Iste večeri smo prošetali, popili piće, nešto pojeli i vratili se leći. Ipak je vremenska razlika, plus dugi put od NEW YORK učinila je svoje.

Ujutro je bilo individualno razgledavanje, prvi shopping, kupnja SIM kartica, prehrana… razno. Nismo se kao klapa okupili do 5 sati popodne kada je trebalo poći na prvu tonsku probu.

Ona je održana u podrumu Hrvatske bratske zajednice, ispod crkve Sv. Nikole Tavelića. Tu smo se sastali s producentima, tamburaškim sastavom Jerry Grchevicha, i bendom. Probe su bile duge, ali sažete, profesionalne. Nakon probi spavanje i evo nas. Danas je koncert. Lagana jutarnja nervoza.

Sutra je pokret za Pittsburg. Nema se puno vremena, sutra jedva da stignemo kupiti suvenira i razglednice. I to samo oni koje se ranije probude. Prekrstiti ću se večeras prije koncerta. Da sve prođe ok, da mi budemo ono što jesmo. Ako budem zadovoljan s nama samima, bit će mi lakše.

Ne bih volio ni da nam plješću a da mi svoje nismo otpjevali. Nakon koncerta je veliki prijem. Počašćeni smo dolaskom velikog broja ambasadora kao i glavnog direktora UNESCA. Mislim da nismo imali dosad priliku biti glavne zvijezde na ovako visokoj razini. Na neki način svjetska krema. Tko se tome mogao nadati kad smo se počeli baviti klapskim pjevanjem. Ušli smo u sve to radi pjesme, druženja iz strasti prema emociji koju ova pjesma nosi.

Kad sve zbrojim…dobio sam puno više uzbuđenja, putovanja i nagrada nego što sam mogao maštati. Možda baš zato jer nismo bili opterećeni s time. Mi samo pjevamo, a po putu se glupiramo. Toliko za naše prvo javljanje. Držite nam fige!

Comments

2 Responses to “Prvo javljanje iz Amerike: NEW YORK 1 - dio”

  1. Rodrick on December 30th, 2016 11:24 pm

    Way cool! Sоme veey valid points! ӏ appreсiate you writing this artiiϲle and alsߋ tthe rest of
    the site is also rеally good.

  2. Annetta on January 23rd, 2017 11:07 am

    Wһat’s up colleagues, nice piece of writіng and goοd urging commented here, I
    am really enjoying by these.

Got something to say?