RUDOLSTADT - REPORT

July 6, 2010

31. EBU fest održao se u Rudolstadu, pokrajina Thaurangia, Saska, Njemačka. Rekli bi smo nekad davno ISTOČNA njemačka. Bila je to prilika za usporedbu istočne i zapadne njemačku. Znali smo da razlike postoje. Razlike koje smo spoznali bile su uvjetovane ekonomskim nemoću koja još uvik vlada tim djelom njemačke pogotovo u malom mjestu Saalfeld gdje smo odsjeli. Prazne ulice centra grada, sablasno prazni trgovi noću. Gradu i preko dana fali ljudi, ali najviše mladih. Kažu da svi bježe u obližnju Rudolstadt (iako iste naseljenosti), ili u zapadnu njemačku. Naš prvi susret s kuhinjom, po kasnom večernjem dolasku u Saalfeld bio je najbolji a ujedno i talijanski restoran (šta je sigurno, sigurno je).

Tu smo se lakše i sporazumili na talijanskom nego na njemačkom, dobro pojeli i upoznali kuhara Stevicu iz Brčkog, koji je tu kako kaže…došao samo zato jer su svi drugi išl u suprotnom smjeru. Kaže da je prosječna plača 800 EUR. Zamislili smo se nad time i po ko zna koji put rekli onu” još je u nas najlipše”.

Kako spoznati malo misto? Svako od nas je ima svoj način, a neki ga nisu ni potražili. Neki su išlo po dućanima, neki po pivnicama a neki po restoranima. Sve kupa kad smo razmijenili iskustva svako od nas je dobio dobar utisak o svemu.

A tribalo je i pivat. Festival je bio malo preležerno organiziran. Nas nitko nije dočekao, niti smo imali neku službenu osobu koja će nas pratit. BIli smo prepušteni sami sebi i informacijama s kojima smo pokušavali ostvarivati vezu s Rudolstadom i odraditi one obaveze koje su se od nas i očekivale.

Kako smo tek na dan koncerta došli u RUdolstad, bili smo iznenađeni. To je bio kao neki Woodstock, samo na granitnim kockama kojima su popločani ulice i trgovi. U grad od 20 000 svita slilo se 70 000 iljada ljudi sa šatorima, prostirkama…svako leži, odmara, spava..di ga volja. Vrlo slobodarsko okruženje. Na ulicama štandovi ali i brojni ulični glazbenici koji pivaju i sviraju na ulici. Nudi se sve i svašta od čudnih tek osmišljenih instrumenata, suvenira, cd-ova, hrane, …

Mi smo tamo izgledali kao stranci. Jedini od svih obučeni u odijela, ispeglane bijele košulje i kapute naših klapskih nošnja. Drukčije i ne znamo. Nije bilo lako nosit se po onoj sparini, ali došli smo kao klapa, tako smo se i nosili do kraja.

Koncert?

Bilo je od prve dobro, kontakt s publikom je bio kao da je u pitanju neka poluformalna zabava. Ljudi su jako dobro reagirali na naše komentare, šale, opise pisama, pivanje. Koncert je za nas pivače bio težak, bez predaha, bez potpore glazbe,m bez gostiju, vruće a mi u odijelima. Ipak iznili smo ga muški do kraja. Nažalost ipak svi u mislima na to kako nakon njega praktično odmah krećemo na duuuug put kući. Put koji će nas slomiti. A da smo bar mogli ostat još taj jedan dan i s Nijemcima proslavit onih 4:0 ;-) Teko smo stigli porazgovarati s ljudima, urednicima radio postaja, novinarima, publikom…o njihovim dojmovima, odgovorili na pitanja i pravac kući.

Za bolji doživljaj, pogledajte i SLIKE

Comments

Got something to say?